PROBUDI ME
Probudi me
U svitanju zore,
Da još jednom dahom kroz prozore,
Tek udahnem svilene obzore.
Probudi me u smiraju dana
Dok sunašce odlazi na pute,
Da pozdravim neka jutra rana,
Jedno nebo,
Suncokrete žute.
Probudi me iz okrilja noći,
Sa uzglavlja gdje djetinjstvo spava,
Probudi me jer ja neću moći…
Probudi me ,
Pa ću onda poći.(M.B)
“ako nekog volis
pusti ga da spava koliko hoce…”
Lijepo bi bilo saciniti izvjesnu,muzicku,kantilenu kao nuspojavu gornjeg stihovanja i zvukom gitare traziti izvor uspavanke.
dal’ me sanjas ? dok tisinom spavas i zibaljkom mjeseca odmaras
ne zvonite zvonom mrkle noci
vi zvonari tamnih izbi
nek’ me draga grljenjem dosanja
andjeli je svjetlom pokrivali
zibali je u srcu ljubljenog
posteljom joj cvijet duse
da ljubljenog mirisom uzdise(h.d
