Tamo ces naci i sebe kao bunar tisine .
Nista dobro bukom i gromom nije.Cvijece,travka ,sunce,mjesec ,nebo,duga,radost ,skromnost,ljepota ,miris ,ljubav, ljubav,ljubav………nicu i zrace tisinom za razliku od njihove suprotnosti.(h.d)
June 2, 2012 ·
(…)sta istina je …tamo gdje sam bio…
vjerovao svom grljenju …s uvjerenjem strpljenje trazio
trpljenju pokoran
da postojim sve dok volim…hranila me moc opsjene
Ona je istina
vjerovao …kad nesrecu nisam htio(…)h.d.
“_poruka je poziv,podsjecanje na sebe ,pokusaj da se odbranimo od tudjeg zaborava,trazenje milosti.Tako nikad ne znamo na cemu smo.
-Za strah sam imao snage,za radost nemam.
-Govore,a nista ne kazu,smiju se anisu veseli
-Crne oci koje miruju,odajuci zivot negdje unutra,kao duboka voda,lice osvjetljeno ispod koze mlijecnim svjetiljcicama,tijelo sto ne zove,veczaprepascuje,postoji kao cjelina jer je sklad.Djeluje dirljivo lijepo.Kao muzika.Neodredjeno a snazno,ne odvajajuci se ,okrece nas u nas same ,zivi za sebe a za nas.
(Cuje sapat uvjerenja) na uhu kao nesto povjerljivo.,otkrivajuci je,ali ja vise volim svoju misao o njoj,i govorim joj necujene rijeci koje ona cuje:
-znam te oduvijek,i vidio sam te ne jedanput,a ko ne cijelu a ono u dijelovima sto sam ih sastavljao sastavljajuci sebe,zeleci da te vidim cijelu a ne ocekujuci da je to moguce ,iako sam znao da POSTOJIS.
Stvarale su te moje zelje ,mnoge zelje,kako da te ne stvore?Nastala od zelja ,nisi ni zlo ni dobro,vec ljepota za sve koji smo te zeljeli ,zato nicija.
Svi smo ti jednaki ,jer smo te svi rodili ,i ne mozes biti nicija ,jer neces biti san …………………………………………..a bila si uvijek s nama,nestajala i vracala se ,zovuci nas u zivot,ili smo mi tobom zvali zivot………………..Nenaviknuti smo.Navikavamo se “<<(M.S)
p.s.—“Svaka rijec za sebe nesto smijera,znaci::ali je konacni izraz u njihovom ritmu.u nacinu na koje su udruzene,u onom cega u rijecima nema”<<
Tim sklopom nam je I misleno dok je citac one duhovne liske po culima. (H.D)
Trajao kako me bivanje ispostvljalo ali…pri tim godovima sopstvenog stabla nisam nikad bio bez svijeta majkinog CVIJETA.Gradio i razgradjivao u sebi i izvan sebe kako mi nalagala zelja i radost iz dozivljaja ljepote ljubavi a posljedicu imao kako me MLJELO prozimanje.Nista iznimno sto covjeku,kazem covjeku,nije sudjeno.
Zgrudvani sukulent sa cvojom cvijetnom dusom.Kao da gledam i pogledom dozivljavam sebe zgrudvanog u mojoj Vododerini…i pripadajucim glavicama svijeta koje su vrletima i visoravnima bitisale kujuci alat za buducnost.Kakav je samo razlicit motiv i dizajn alatke spravljao?…jasno ukazuje posljedica kao muhur na covjeku.
