Kada se divim paleti boja na cvijetnom pulsu to ja ne trazim argumente za svoju impresiju vec ocevidnu ,i dozivljenu, umjetnost neponovljivog Pocela koristim za sopstveni korijen koji ce dati ono sto je impresijom ,znanje kao spoznaju,dok se ogledam na razbijenom zrcalu multipliciranih mogucnosti(h.d)

Nisam vican osmijeh prisvajati ako nije moje u osmijehu .I sta tu ima biti nerazumljivo do onog ,i neceg,koji ,mene u osmijehu ne razumije.

_-Kuda ces mi duso iz opsjenarskog dvora?Kamo ces bas sada nakon sto me svojim nebom pokri i naklon da mom peharu iz tvog carstva. Kuda ses duso …bez mene i u cije korito dok me cesmom kapas?…sve se pitam dok pitam dusu koja me prevrce nosnjom kao nemir covjeka u snu pa se vrtim liskom pri uviru svog protoka.

-Nikud nisam posla ali…dvorjani me dvora silnog pune svojim hidro-genom da ces prsnuti mojom punocom …zarad mene… pa se ne dam celijskoj namri…korito moje—veli dusa suznju korita dok jaukom pisti

-Razum li si uzela da vrtnju opravdas i prsnuce nadzivis doli…ljubav si uzela da prsnem bez iste ?

Ne odgovaraj…slusaj sta govori “ovo malo duse” o zeni izmjestena iz mene a svega mi..kao da je u meni jer je bolim bas zbog toga sto i ona mene boli.Nemere drugacije…………………………(H.D)

(…)

Pratio sam osjecaje …ili sam tumacio snove svoje….kazati ne mogu

sa kazaljkom svog kompasa… ka blazenstvu zene moje.

Tamo gdje ni staze bilo nije

trag gubio krosa djecak

predjelima izmastanim

i ko’ ptica u plicaku…nadom umor sapirao.(…) H.D.